Bio sam u dilemi da li da odgovaram na najnoviji tekst Miodraga Prijovića, imajući u vidu da sam u svom prethodnom javljanju već dovoljno rekao, a nijesam siguran da onakav tekst zaslužuje odgovor. Takođe, vjerujem da je većini ljudi jasno da su optužbe na moj račun samo način da se skrene pažnja sa vrlo preciznih i vrlo neprijatnih činjenica koje sam iznio u prethodnom tekstu, a na koje g. Prijović nema zadovoljavajući odgovor, pa je odlučio da ih prosto zanemari i da ospe paljbu po meni. Ipak, mislim da ne bi bilo dobro da takve optužbe ostanu bez komentara, pa ću se zbog šahovske javnosti kratko osvrnuti na njih prije nego što se vratim na temu.
Kao prvo, apsolutna je neistina da sam učestvovao u bilo kakvoj korupciji u vezi sa glasanjem ŠSCG na izborima za predsjednika FIDE i ECU 2014. Upravni odbor je te godine jednoglasno donio odluku da naš delegat podrži Kirsana Iljumžinova za predsjednika FIDE, odnosno Zuraba Azmajparašvilija za predsjednika ECU. G. Azmajparašvili je bio zaista očigledan izbor, jer su se na drugoj strani nalazili akteri afere „Budva 2013“. Meni lično je teško pala odluka da ne podržim istinsku šahovsku legendu Garija Kasparova, koji je bio protivkandidat g. Iljumžinovu. Nažalost, g. Kasparov je svoju kampanju za predsjednika FIDE vezao sa ECU kampanjom ljudi za koje naš Savez nikako nije mogao da glasa, pa mislim da realno ni tu nijesmo imali mnogo izbora. Što se tiče uplate od 15.000€, Upravni odbor je informisan da je ona stigla od FIDE kao podrška projektu Antuna Viha. Nemam podatak odakle je novac uplaćen, ako je tvrdnja g. Prijovića da je stigao sa neke of-šor destinacije istinita to je zaista vrlo problematično. Još je problematičnije ako je taj novac uplaćen kao nadoknada za glasanje, ali to treba pitati osobu koja je organizovala čitav aranžman. Ukoliko g. Prijović bude ljubazan da svoje optužbe potkrijepi nekim dokazima, rado ću ga podržati u zahtjevu da se utvrdi puna istina o ovom slučaju, pa i da neko odgovara za navodnu korupciju, iako mi je jasno da nam se motivi drastično razlikuju.
Osvrnuću se i na optužbu da sam ostao nijem na tretman ŠSCG prema našoj najboljoj šahistkinji, ako se to upšte može nazvati optužbom, jer ne mislim da je moja sveta dužnost da ispravim baš svaku krivu Drinu u Savezu, uprkos simpatičnim nadimcima koje mi je g. Prijović dodijelio u nedostatku ozbiljnijih argumenata. Smatram da je ŠSCG, kako prošle tako i ove godine, imao pogrešan pristup ženskoj reprezentaciji, što je kao krajnji ishod imalo poslednje mjesto ženskog tima na Prvenstvu Evrope i odlazak Tijane Blagojević sa crnogorske liste, ogroman gubitak koji ćemo teško moći da nadoknadimo. Naravno, ovako ozbiljna tema zaslužuje mnogo opširniju elaboraciju, ali ne želim da se u ovom tekstu rasplinjavam više nego što je to neophodno. U svakom slučaju, nije mi nikakav problem da svoj stav o ovom pitanju javno iznesem, kao što mi nije bio problem da ga više puta saopštim ljudima koji vode Savez.
Prokomentarisao bih i insinuacije g. Prijovića da sam ove godine izmiren i namiren, ali stvarno ne znam na šta se to odnosi, pa bi bilo lijepo ako bi mogao da ih dodatno elaborira. Kao što se može vidjeti iz svega prethodno napisanog, nemam šta da krijem i ne osjećam potrebu da izbjegavam bilo koju temu. Previše sam pričao o sebi, da se malo vratimo na suštinu. Motiv moga prethodnog teksta su bili navodi g. Prijovića u vezi sa aferom „Budva 2013“, što sam i prošli put vrlo jasno napisao. Da g. Prijović nije pominjaotaj događaj, vjerovatno ne bi bilo ni mog reagovanja. Na temu „Budve 2013“ nema potrebe bilošta da dodajem, pošto g. Prijović nije ni pokušao da demantuje nijedan od brojnih vrlo konkretnih navoda iz prethodnog teksta.
Što se tiče „Budve 2017“, tu sam takođe bio vrlo jasan, iako g. Prijović pokušava da potpuno izokrene moj stav po tom pitanju. Ne pokušavam da zabranim nikome, pa ni g. Prijoviću, da traži izvještaj sa ovogodišnjeg Prvenstva Evrope, on nesporno ima pravo na to, makar u formalno-pravnom smislu. Ali i ja imam pravo da ukažem na apsurdnost situacije da je ne tako davno veliki borac protiv transparentnosti odjednom postao veliki borac za transparentnost. Takođe imam pravo da posumnjam da se iza nagle promjene kriju neki drugi motivi, iako sam dirnut izjavom g. Prijovića da smo ga transparentnosti, dostupnosti dokumenata, izvještajima i čistim računima naučili, kako kaže, ja i moji „pajtosi“. Na kraju krajeva, na neke druge motive ukazuje prijeteći i ucjenjivački ton kojim se g. Prijović u oba svoja teksta obraća aktuelnom rukovodstvu Saveza. Poruka je jasna, prijavićemo vas nadležnim organima ako ne napustite Savez. Ali ako odete, onda nikom ništa. Zaista, pa da li je to stav kakav bi trebalo da ima borac za transparentnost? Nije valjda dovoljno da odgovorni napuste funkcije, zar ne bi morali svakako da odgovaraju za navodna krivična djela? Ili je g. Prijoviću i osobi koja stoji iza ove akcije jedino važno da se raščisti put za instaliranje nekog novog, „boljeg i poštenijeg“ rukovodstva, koje bi njima bilo po mjeri i zaboravilo stare afere?
Za kraj da naglasim, ne osjećam nikakvu potrebu da branim aktuelnu vrhušku Saveza od g. Prijovića ili bilo koga drugog, već sam napisao da smatram da je dužnost svakog odgovornog rukovodstva da reaguje na slične navode. Izostanak reakcije šalje vrlo lošu poruku javnosti. Takođe, jasno sam napisao da skandalozna „Budva 2013“ ni na koji način ne oslobađa aktuelno rukovodstvo obaveze da polaže račune za „Budvu 2017“. G. Prijović može biti miran po tom pitanju, nije jedini koji traži izvještaj, koji će, nadam se, uskoro biti pred delegatima Skupštine ŠSCG, kao i pred šahovskom javnošću. Ponavljam, ukoliko se pokaže da su optužbe g. Prijovića tačne, prvi ću dići ruku za to da se odgovorna lica procesuiraju. A kad se bude tražilo „bolje i poštenije“ rukovodstvo, iskreno se nadam da nam ga neće tražiti osobe koje su se već i više nego dovoljno dokazale 2013. godine.
