Intervjui

Lokacija intervjua sa Radmilom Milosevic

 

Intervju vodi Goran Tomic

Septembar, 2015. godine
   
 
Prije par dana imao sam priliku da posjetim Šahovski klub Dijagonale i Šahovsku školu Dijagonale koji je smješten u stanu predsjednice ovog kluba i škole, gospode Radmile Miloševic. U ugodnom razgovoru smo se dotakli mnogo tema koje bi bile zanimljive za mnoge šahiste pa sam došao na ideju da  zamolim predsjednicu Dijagonala za intervju za citaoce Šahovske hronike.

1. Kako ste došli na ideju da šahovski klub smjestite u Vašem stanu?

Ovo je iznajmljen stan prije svega zbog  funkcionisanja sahovske skole, jer, za rad NVO Centar za razvoj saha Dijagonale a kasnije i sahovskog  kluba i skole vec  12 godina zakupljujem prostor. Kako smo se nekoliko puta preseljavali od ustanove do ustanove a skola se širila i trebao nam je prostor pod punom kontrolom odlucila sam da iznajmim veci stan u centru Podgorice u kojem mogu cak i da boravim kad i koliko zelim…
Inace, mi smo jedini sahovski klub u Podgorici bez svog prostora za rad.
Drzava je pomogla i Šahovskom savezu i mnogim klubovima u tom pogledu ali ne i nama koji smo organizovali u Podgorici više turnira, manifestacija i dogadjaja za ovih dvanaest godina od svih njih zajedno…
Vidim da tzv. Kuce šaha nicu kao pecurke po selima i gradovima Crne Gore. Medjutim, aktuelnom rukovodstvu ŠSCG nije palo na pameti da na razgovor o statusu klubova u Podgorici sa gradonacelnikom Podgorice pozove i mene kao sto su u ostalim gradovima pozivali zainteresovane predstavnike lokalnih klubova da ucestvuju u razgovorima sa lokalnom samoupravom.
OK, ako je vec tako, pozvala sam se sama kod gradske administracije…

 
2. Šahovski klub Dijagonale ima uz iskusne igrace i nekoliko mladih i talentovanih šahista. Njima je ovo, pretpostavljam, veliko iskustvo igranje u Prvoj Crnogorskoj ligi. Kako procjenjujete njihove dosadašnje rezultate?

Uvijek u timu ima i mladjih igraca, bilo bi ih i vise ali je ŠSCG ogranicio broj igraca koji se mogu prijaviti u ekipi na 10, što sasvim nepotrebno suzava klubovima prostor i otežava nastup.
U dosadasnjem toku Lige ne ide nam bas najbolje i gubimo nadmocne i gotovo dobijene pozicije, partije i meceve. Nadam se da ce našu ekipu koja ima kvalitet pratiti više sportske srece u nastavku takmicenja.
 
3. Šta mislite o ovogodišnjoj organizaciji ovog takmicenja? Kako se finansira Šahovski klub Dijagonale?

Drugi vikend koji je igran u hotelu Aurel u Podgorici je igran u odlicnim uslovima .
Dok je prvi vikend igran u Bijelom Polju sto je po mom mišljenju pogresno. Ovakve odluke Saveza nemaju uporište u realnosti i nijesu motivisane potrebama  klubova vec ko zna kojim i kakvim interesima vlasnika vlasti.
Prvu Crnogorsku ligu igraju dominantno podgoricki klubovi, zatim klubovi iz Bara, Herceg Novog, Cetinja ili Nikšica i stvarno ne znam sta ce svi oni na drugom kraju države tj. u Bijelom Polju iako ima i dva njihova kluba. Klubovi se nepotrebno izlazu troškovima i nemogucnosti da meceve odigraju u punom sastavu sto utice na kvalitet lige pa u krajnjem i na regularnost. Licno nisam bila ali moji igraci i ostali ucesnici kažu da je hotel ‘’Bijela Rada’’ u B. Polju u kom je ŠSCG organizovao takmicenje i smjestaj sahista bio prilicno loš uprkos pokusajima zaposlenih da im pruže sto bolju uslugu.

Šahovski klub ‘’ Dijagonale’’ se samofinansira i uglavnom pociva na mom radu i novcu. Uprava za sport nam je ove godine opredijelila 1.000 eura kojima sam platila registraciju, kotizaciju i rejting takse Šahovskom savezu, knjigovodstveno racunovodstvene usluge knjigovodji za završni racun Kluba i to je to. Za sve ostalo novac pronadjem iz drugih izvora ( zakup prostora, honorari za predavace u sahovskoj skoli, internet, telefon, komunalije, Prva CG liga, prvenstva za mlade sahiste, itd, itd…)
 

5. Koliki je interes za Šahovsku školu Dijagonale? Sada je, koliko vidim, upis novih ucenika…

Skola radi vec desetak godina i vec je dobro poznata . Javljaju se djeca, kao i uvijek…
 
6. Ko su predavaci i treneri u Šahovskoj školi Dijagonale? Koliko casova nedjeljno ucenici pohadaju šahovske casove?

Ja vodim pocetni kurs, Dragan Bulatovic niži i Blazo Kalezic srednji kurs. Ove godine ce gostujuci predavaci škole biti i velemajstori Milan Draško i Nebojša Nikcevic.
Casovi su nekoliko puta nedeljno od jednog do tri sata.
 
7. Koji su Vaši šahovski ucenici imali do sada najviše uspjeha?

Nasi polaznici su imali dosta uspjeha na takmicenjima na nivou države i Podgorice. Od Savice Tomovic pa do Ksenije Perovic, Ksenije Vidakovic, Jane Katnic, Miljana Gudelja, Danila Tošica, Slavena Minica,  Lazara Lukica, Darija Alivodica, Nikole Jevrica, Iva Martinovica, Balše Milunovica, Harisa Muhotica…

8. Da li je održavanje šahovskih kampova dodatan stimulans u napredovanju tih ucenika? Planirate li uskoro neki šahovski kamp?

Kampove treba organizovati u kontinuitetu da bi dali rezultate.
Imacemo kamp za nase polaznike tokom zimskog raspusta a vodice ga moj drugar, velemajstor i FIDE trener Mihajlo Stojanovic iz Beograda, ukoliko ne iskrsne nesto neocekivano njemu ili meni…
 

9. U Šahovskom klubu “Dijagonale” sam vidio divan ukrasni šah. Možete li za citaoce Šahovske hronike da ispricate kako ste do njega došli i da li ste igrali na njemu?

Putujuci  prije nekih tridesetak godina vozom iz Beograda za Moskvu u mom kupeu su na onakvom sahu igrala dva gospodina. Poslovni ljudi iz Beograda, jaki amateri, kako bi to rekli sahisti.. U nekom trenutku zamolila  sam da i ja odigram neku partiju. Kako je put bio dug igrali smo satima. Sahovska garnitura  mi se dopala pa sam se raspitala o njenom porijeklu. Rekli su da je kupljena u robnoj kuci Ukrajina u Kijevu i d a ce mi kupiti istu takvu i donijeti u Beograd posto sam svojom igrom i rezultatom zadobila njihove simpatije.  Mjesec-dva kasnije ispunili su obecanje. Šah je koštao 53 rublje sto u ondasnjem SSSR –u nije bilo malo.
Nekoliko godina kasnije i sama sam se nasla u Kijevu i htjela kupiti jos jedan takav sah da bih ga nekom poklonila ali ga nisam pronasla.

 
10. U vrlo ukusnom ambijentu Šahovske škole Dijagonale vidio sam i dosta umjetnickih slika, uglavnom sa šahovskom tematikom. Možete li da kažete nešto o njima?
   
 Slike mi poklanjaju prijatelji – slikari,  zatim roditelji djece iz moje sahovske skole, a neke i kupujem…
 
11. Imate uz šahovsku biblioteku i mnogo knjiga iz psihologije i filozofije. Kako vidite povezanost te literature sa šahom?

Filosofija i psihologija  su nauke o životu i covjeku a izmedju šaha i života se mogu povuci brojne paralele. Vladaju isti principi, iste zakonitosti…
Ja sah dozivljavam kao igru koja ima vrlo izrazene filozofske i psihološke aspekte. Otuda i moje svojevremeno interesovanje za knjigu Rubena Fajna ‘’Psihologija šahiste’’ koju je sa engleskog prevela moja drugarica iz Nisa FM Mila Nikolic.
Ja sam bila urednik knjige. Inace, psihologija i filosofija su me oduvijek interesovale…
 
 
1b.Cini mi se da ima malo sarkazma u recenici o Kucama šaha. Da li postoji neki razlog za to? U Herceg Novom, tj u Meljinama je bila planirana Kuca šaha od strane nekadašnjeg šahovskog rukovodstva i Evropske šahovske unije i ona je trebala da bude završena do 2012 godine. Na tom mjestu je, zbog nedostatka sredstava, još uvijek ledina i parking, ali to nema veze sa aktuelnim rukovodstvom…Ono je ipak uspjelo, koliko znam, da otvori prije nekoliko mjeseci Kucu šaha u Bijelom Polju…

Dobro ste uocili moj sarkazam! Naša šahovska rukovodstva vole te glamurozne najave od kojih najcesce ostane ‘’ledina’’ kako Vi kazete a u najboljem slucaju neki prostor od 40 m2 koji se ubrzo pretvori u kafanu i mogucnost lake zarade za nekog lokalnog  funkcionera. Bar takve glasine do mene dopiru iz Bijelog Polja…

 
12. Nedavno je mnogo uzbudenja izazvalo izostavljanje ovogodišnje šampionke Crne Gore iz reprezentacije. Šta mislite o tome? Da li je selektorka ispravno postupila?

Govoreci na nivou principa, prvakinja države se ne moze zanemariti i mora  biti clan reprezentacije. U protivnom ni šampionat nema smisla. Selektorka  je izbjegla da se bilo cime obaveže i nije obznanila kriterijume za sastav reprezentacije a vidjeli smo i zasto. Na javne primjedbe izostavljene šampionke i njenog kluba selektorka niti bilo ko drugi iz Sahovskog saveza CG nije nasao za shodno da odgovori sto smatram neodgovornim ponašanjem.
                                                                                                                                                                                                       
 
13. Postoji li nešto u Šahovskom savezu što bi promijenili? Postoji li nešto što mislite da bi moglo da funkcioniše bolje?
     
Mnogo toga bih promijenila u Šahovskom savezu.
Prije svega bih na ovaj ili onaj nacin iz šaha udaljila ljude koji se bave intrigama, podvalama, manipulacijama, lažima i širenjem mržnje. Kao i sve nesposobne koji do pozicaja dolaze iskljucivo poltronstvom.
 
14. Da li ste zadovoljni odnosom Šahovskog zaveza prema mladim šahistima? Da li ima dovoljno podrške?    

Mladi sahisti i projekat ‘’Sah u skolama’’ Savezu (i ranije i sada) uglavnom sluze za marketing i privlacenje novca. Ipak, cini mi se da kod predsjednice ŠSCG Angeline Vukovic postoji želja da se nesto uradi za mlade…

 
15. Kako ocjenjujete razvoj šaha u Crnoj Gori? Možda da podsjetim da je Vaš direktni predak Vasilije Tomovic prvi crnogorski šahovski majstor, zaslužan za razvoj šaha, ne samo u Crnoj Gori, vec i u Jugoslaviji. Da li Vi, na neki nacin, nastavljate njegovu misiju?

Ne dajem sebi ni slucajno takav znacaj.
Moj rodjak po majci Vasilije Tomovic je jedan od najvecih intelektualaca kojeg je Crna Gora ikada imala. Studirao je matematiku na Sorboni, govorio sedam svjetskih jezika, izmedju ostalih sanskriti i latinski, napisao nekoliko filozofskih knjiga, prevodio Cicerona i Rasla, druzio se sa cuvenim srpskim i evropskim filozofom Branom Petronijevicem…  Uz to igrao je u sahovskoj reprezentaciji Jugoslavije sa Pircom, dr Trifunovicem i Gligoricem…
U skladu sa najgorom crnogorskom tradicijom kod nas se o njemu malo zna. Nedavno sam napisala tekst o Tomovicu u casopisu Komuna koji ste prenijeli u Hronici upravo ponukana potrebom da koliko toliko podsjetim na tu vanserijsku licnost.

Inace, u Crnoj Gori se šah voli i igra nezavisno od sahovskih institucija.

16. Šta mislite o sudskim procesima- tužbama koje vodi Šahovski savez Crne Gore protiv Vladimira Šakotica, i tužbama Vladimira Šakotica protiv nekih klubova i pojedinaca?

Nemam previse informacija o tom sporu. Kad se povremeno raspitam o njemu svaka strana ‘’proglasava pobjedu’’. Po onome sto znam cini mi se da necemo doci do istine i pravde jer tim procesom nijesu obuhvaceni brojni akteri koji bi morali biti. To me navodi na zakljucak da se od strane aktuelnog rukovodstva ŠSCG istraga kanališe u željenom pravcu i ka odredjenim ljudima dok se uloga nekih drugih ljudi prikriva.  Oni koje smo mukotrpno  smjenjivali sada sjede u prvom redu kao glavne zvanice na drzavnim šampionatima a vjerujem da su neki od njih i neformalni savjetnici predsjednice saveza sudeci po onome sta i kako radi.
Povodom ovoga mi se javlja vrlo neugodan osjecaj prevare.
 
17. Kako bi ocjenili rad prethodnih rukovodstava Šahovskog saveza Crne Gore, pa možda i ovog, iako aktuelno rukovodstvo nije još došlo ni do pola svog mandata?

Ah, sta reci a ne slagati! Nekoliko predsjednika je ekspresno smijenjeno u poslednjih nekoliko godina a osmogodišnje upravljanje ŠSCG tandema Dragasevic-Markovic koja se poklopila sa prvih osam godina rada Dijagonala pamticu po stalnim opstrukcijama i naglašenom neprijateljstvu s njihove strane koje baš nicim nisam zasluzila. Ovo je bilo subjektivno, a objektivno – bilo je uspona i padova u radu saveza . U pocetku se svi trude dok utvrde pozicije , a posle …

Aktuelno rukovodstvo uveliko pokazuje i dobre i loše strane u svom radu: unaprijedjena je saradnja ŠSCG sa medijima,  ambicioznost u radu (koja ponekad prerasta u pretencioznost), dinamizam (ali i površnost), razvijena komunikacija sa medjunarodnim sahovskim faktorima (koja cesto prerasta u marketing), dobra saradnja sa lokalnim samoupravama (koja ide dotle da se nacionalni šampionat u iskljucivoj ingerenciji ŠSCG ustupi na organizaciju Opštini Pljevlja), pokušaj da se uspostavi neki sistem (ponekad prelazi u prenormiranje), privatizovanje saveza uz odsustvo svijesti da on nije privatno preduzece kojim se upravlja po svom nahodjenju (Savez ima svoja tijela i organe koji imaju ingerencije propisane Statutom), izraženi nepotizam (potpredsjednik Saveza jedan kum a sekretar Saveza drugi kum predsjednice Saveza), neprimjerena politizacija Saveza (sto je Statutom svih sportskih organizacija zabranjeno), netolerantnost prema kriticarima uz jaku potrebu da se svuda i u svemu uspostavi kontrola, nedoslednost u sprovodjenju sopstvenih proklamacija itd, itd…
I naravno, brzo se zaboravilo sa kojim ljudima i idejama i sa kojom platformom se došlo na celo saveza i preslo se na saradnju sa onima koje smo mukotrpno smjenjivali prihvatajuci njihov nacin rada i upravljanja savezom u ponecemu ga cak i ‘’unapredjujuci’’.  Dakle, klasicna izborna prevara!

 
18. Kako napreduje razvoj šaha u školama u Podgorici? Ovdje kod nas u Herceg Novom sam samo slucajno uspio ove godine da dobijem šahovske casove, jer direktori uglavnom daju te casove kolegama koji nemaju normu, a šah uglavnom samo površno poznaju…

Ovih dana sam svojim poslom svratila u više podgorickih skola i u nekima gdje je ranije izborna nastava saha postojala sada je nema a u nekima su formirali po odjeljenje-dva kao refleksiju mojih dugogodišnjih aktivnosti. Sada se time niko ne bavi u realnom zivotu (ja sam dala ostavku na mjesto direktora programa ŠAH U ŠKOLAMA u vrijeme predsjednikovanja V. Sakotica) a rezultati Vihovog virtuelnog programa za koji je Savez od FIDE dobio 15 hiljada eura su za sada nepoznati i nepostojeci.
                            
19. Možete li da istaknete šta smatrate za najveca dostignuca rukovodstva šahovskih saveza u poslednjih 25 godina? Kada ste u radu imali najvecu podršku?

Na zalost, ne mogu da izdvojim nista sto me specijalno impresioniralo u radu naseg saveza. Bar ne u zadnjih petnaestak godina. Mozda medjunarodni turnir ‘’Sozina’’ ili Evropsko prvenstvo za seniore u Splendidu…

Nikada nijesam imala podršku nijednog rukovodstva Šahovskog saveza Crne Gore niti sam je tražila. Moj nacin rada je previše autonoman, samostalan, vidljiv i jak da bi se dopadao osobama koje obicno zaposjedaju funkcije u savezu. Oni mene dozivljavaju vise kao konkurenciju nego kao potencijalnog saradnika ili partnera. Više gledaju da odmognu nego da pomognu. Nijesu u stanju da uspostave elementarno korektnu saradnju sa Dijagonalama na nivou dvije organizacije a kamoli sa mnom na nekoj funkciju u savezu. Tako da niti ja, niti bilo koji clan šahovskog kluba ‘’Dijagonale’’ nijesmo ni na jednoj funkciji u ŠSCG iako su svi igraci naseg kluba fakultetski obrazovani ljudi raznih profila. Rekao bi covjek ( kada ne bi znao ) da u crnogorskom sahu sve vrvi od ultra sposobnih kadrova pa im ne trebaju ljudi poput nas…

20. Koliko je šah prisutan u medijima, medu javnim licnostima i da li može tu nešto da se uradi?

Kao sto sam ranije rekla, ovo rukovodstvo je znacajno unaprijedilo saradnju sa medijima, ali uvijek moze bolje.

‘’Dijagonale ‘’su oduvijek odlicno medijski pracene a ja licno sam cešce nego što želim u medijima.
 
21. Šta mislite o aktuelnom sporu izmedu sudije Veselina Balšica i nekih osoba u Šahovskom savezu? Ko je u pravu? Da li je moguce naci neki kompromis?
Spor mnogo govori o ‘’stanju duha’’ u Radnoj grupi a kasnije  u formiranim organima i tijelima ŠSCG kao i o mentalitetu ljudi u sporu…
Detalje tog sukoba ne bih komentarisala jer je javan i svako moze da donese procjenu za sebe. Cinjenica da  sam objavljivala Balšiceve tekstove ( doduse korigovane i bez uvredljivih konotacija ) na svom blogu govori da sam djelove njegovih komentara koji se odnose na sahovske prilike smatrala umjesnim…  
Jedan drugi spor je potpuno precutan a smatram da nije trebalo jer je bitan za sahovsku javnost. Rijec je o sporu Angeline Vukovic i Nikole Djukica kao i sporu predsjednice sa reprezentativcima, nakon kojeg je ona dala ‘’neopozivu’’ ostavku koja je kasnije postala opoziva. Mislim da crnogorska javnost ima pravo da zna razloge povlacenja VM  Djukica iz UO ŠSCG i da je bio dužan da pruži objasnjenje u vezi toga. Imamo pravo da znamo ko je tu ‘’ izdao ljudske principe i ko su ti igracko – sudijski klanovi’’ – kako je to opisala predsjednica Saveza u tekstu tzv. ostavke…
 
22. Da li smatrate da su šahisti dosledni ljudi, ili cesto mijenjaju pozicije?
     
   Vodeci sahisti  uglavnom vode racuna o svojim interesima i nije ih mnogo briga  za ostale dogadjaje u šahu . Ostali sahisti su prilicno neupuceni u šahovska dešavanja, mnogi ne znaju ni ko je predsjednik saveza.

23. Kojeg predsjednika Šahovskog saveza Crne Gore, koji je bio poslednjih 25 godina, najviše cijenite? Zašto?

Dr Blagoje Cerovic je ostavljao utisak ozbiljnog covjeka a kasnije je kao predsjednik Savjeta za opšte obrazovanje pomogao uvodjenje saha kao izbornog predmeta u  CG  škole. Ja sam na Savjetu kojim je on predsjedavao obrazlagala  program ’’ Šah u školama’’. Pomogao je da sve to prodje prosvetne instance.
 
24. Koliko je kod nas šah vezan sa politikom? Koliko šah ima od toga koristi?
Uvijek ima puno polticara u organima ŠSCG. U ovom savezu ih nema toliko na vidljivim mjestima ali njihov uticaj iz drugog plana je vrlo ocigledan.
Prisustvo polticara u Savezu je kratkorocno korisno ukoliko obezbjedjuju novac za njegov rad ali je dugorocno i suštinski štetno.
 
25. Koliko osoba iz aktuelnog Upravnog odbora poznajete? Da li su ostvareni ocekivani rezultati u boljem finansiranju šaha i šahovskih takmicenja?
Poznajem samo sahiste u UO a to su Vlado Pajkovic i Jovan Milovic. Ostale ljude ne poznajem niti se ko postarao da me upozna sa njima iako je bilo prilika. Zanimljivo da ti ljudi nemaju ideju da upoznaju aktere i prilike u crnogorskom sahu kad vec hoce njime da upravljaju ?!
Nemam utisak da se izdvaja vise novca za takmicenja, naprotiv.
 
26. Da li su sva naša takmicenja regularna prema Vašem mišljenju? Na primjer prošlogodišnje takmicenje Premijer lige, o cemu se pisalo tada i u Šahovskoj hronici? Ili neki drugi incidenti koji su se desili na nešto nižim ligaškim takmicenjima? Da li su svi organi koji su ispitivali te slucajeve postupili prema Vašem mišljenju kako treba?

Kad bih bila formalista mogla bih reci da su sva takmicenja u organizaciji Šahovskog saveza neregularna jer ŠSCG nije bio valjano registrovan kod Uprave za sport nekih 18 godina.
Potom, vecina klubova godinama igra drzavna takmicenja a da se nisu preregistrovali po novom Zakonu o sportu. Uprava i Savez sve to dopuštaju i ni na koji nacin ih ne sankcionišu. Veci broj klubova ucestvuje na takmicenjima a da nije platio registraciju, kotizaciju i rejting takse Savezu. Dakle, puno formalno pravnih uslova nije ispunjeno da bi se takmicenja mogla smatrati regularnim.
Što se tice samog  toka  takmicenja i tu ima nekih cudnovatih dešavanja. Konretno, prošlogodišnja Premijer liga  za koju me pitate imala je neobicnu završnicu. Bilo je cudnih rezultata i jos cudnijih partija. Ono sto je svima dostupno i javno je da su dva nikšicka kluba razlicite šahovske snage (Elektroprivreda i Nikšic) u poslednjem kolu  dogovorila vezani remi 3-3 i takvim rezultatom prakticno izbacila  ŠK ‘’Herceg Novi’’ iz Premijer lige. U ekipi Elektroprivrede igrao je i sekretar ŠSCG Boro Miljanic i u tom vezanom remiju koji je direktno uticao na to ko ce ostati a ko ispasti iz Premijer lige ništa mu nije bilo sporno.
Ali, vidim da u izvjestaju sa Prve CG lige od prije neki dan negativno komentarise remI  izmedju  ŠK Herceg NovI i ŠK Dijagonale postignut sredinom turnira i bez ikakvih negativnih posedica po bilo koga…
Tipicno za naseg sekretara!

Inace, mislim da se ‘’organima’’ u Šahovskom savezu manje ili više izdiktira šta i kako treba da ‘’odluce’’.

 
27. Vi ste poznati kao vrlo otvorena osoba. Na Vašem sajtu se objavljivali razlicite kriticke tekstove. Da li ste imali zbog toga nekih problema, nekih pritisaka ili prijetnji?

Imala sam, imam  i imacu probleme zbog svoje otvorenosti i istinoljubivosti.  Svojevremeno su u Plavu mene i cetvoro maloljetne djece koja su igrala za moj klub u okviru Druge CG lige fizicki usred meca napali naši pripiti protivnic iz  ŠK ‘’ Jezero’’ koje smo vidjeli prvi put u zivotu i ciji smo gosti bili.  Disciplinski sudija Zoran Radosevic je kaznio i napadnutog momka od 16 ipo godina i pripitog napadaca od 5o godina?!?  Žalila sam se na tu odluku UO ŠSCG i trazila da prisustvujem  sjednici po toj tacki dnevnog reda. Sluzbe Saveza su sakrile pravo mjesto odrzavanja sjednice i poslale me na pogresno pa sam kao inspektor Poaro morala da otkrivam po Podgorici gdje zasijedaju i banula nenadano taman kad su inspiratori te ujdurme pomislili da su me se riješili… Rasprava je bila bas zabavna!
Niko u CG sahu nije rekao ni jednu jedinu rijec osude sto su djeca starosti od 12-17 godina napadnuta od pijanih šahista od 30-60 godina bez ikakvog vidljivog razloga (mada su mi skriveni razlozi bili  jasni i tada a pogotovu sada).
Tada sam shvatila da u crnogorskom sahu ljudi reaguju samo zbog novca i ni zbog cega drugog.
Bilo je i drugih neprijatnih ispada prema djeci iz moje skole…
Prije neku godinu meni licno je fizickim nasiljem zaprijetio trener ŠSCG i ŠK Buducnost, bez konkretnog povoda i iz  sasvim iracionalnih razloga. Zaprijetio je da ce me ‘’istuci ako mu ikad ime spomenem ‘’. Inace, bas tog covjeka nikada, nigdje i ni u kom kontekstu nisam spomenula jer ga ne smatram dovoljno bitnim za teme kojima se bvim u svojim komentarima…
Kasnije je poricao da je to rekao, iako je ‘’kurira’’ po kom mi je prijetnju uputio izricito zamolio da mi to prenese. Epa, evo, spomenuh ga javno, pa bas da vidimo sta ce uciniti taj ‘ vitez od Buducnosti’.
Ni novo rukovodstvo Saveza nije bas srecno zbog moje otvorenosti pa je bilo  i njihovih neadekvatnih reakcija.
Poslednjih mjeseci je vodjena jaka kampanja iz podgorickih klubova protiv mene. Vršen je i pritisak na djecu iz moje skole da prelaze u druge klubove i škole jer navodno Dijagonale prestaju sa radom.  Ima i gomila drugih niskosti ali cu to preskociti da postedim citaoce ovog intervjua kako se ne bi previse zgrazavali. Dovoljno je sto ja moram da znam sve te groteskne i opskurne likove i njhove mizerne postupke.
 
28. Siguran sam da ne postoji šahista u Crnoj Gori kojeg ne poznajete. Koje šahiste i šahovske radnike najviše cijenite? Možete li da navedete neke?

Ima ljudi koje cijenim zbog ovog lii onog… Cijenim Vas, recimo!
 
29. Zašto nema više šahovskih rubrika u glavnim štampanim medijima? Sjetim se divnih rubrika Maksima Lutovca i Brana Kadica. Da li je moguce vratiti šah u medije u normalnim okolnostima, a ne samo u slucaju skandala i promjena rukovodstva?

Moguce je, naravno. Samo treba na tome raditi. Brano Kadic je takodje jedan od onih koji je skrajnut od vrhuske Saveza. Valjda zato sto je objavljivao one tekstove vezane za desavanja na famoznom EP u Budvi ?! U sadasnjem Savezu nema skoro nikoga od onih sto su se borili za promjene. Zar to nije indikativno?
 
30.  Kako vidite razvoj šaha u Crnoj Gori u sledecih pet ili deset godina? Hoce li šah ici uzlaznom putanjom?

Nisam neki veliki optimista u pogledu procvata šaha, pogotovo dok u naš šah ne udju neki novi i drugaciji ljudi.
Sve je manje novca generalno pa samim tim i u sahu. To direktno utice na kvalitet desavanja u šahu a indirektno i na medjuljudske odnose jer ljudi sve vise i sve cesce padaju vrlo nisko zbog minornih materijalnih interesa.

31. Zahvaljujem Vam na odgovorima i poželio bih Vam da ekipa Dijagonale do kraja takmicenja Prve lige pokaže punu snagu, a sledece godine, ili malo kasnije, da se bori za ulazak u Premijer ligu. I naravno, da Šahovska škola Dijagonale bude i dalje primjer ne samo kako se stvaraju jaki šahisti, vec i mladi ljudi koji služe svojim izuzetno kulturnim ponašanjem za primjer citavoj svojoj generaciji, a moglo bi se reci i mnogo starijima.
Zahvaljujem se na interesovanju, posjeti i lijepim rijecima sa zeljom da Sahovska hronika jos dugo postoji na radost šahista i ljubitelja šaha!

 

 

Intervju sa Radmilom Milosevic

Sah mat lista (18. februar 2012.godine)

Poslednji intervju sa gospodjom Radmilom Milosevic za Sah mat listu obavljen je u septembru 2006 godine. Gospodja Milosevic je vec tada bila izdavac dvije zanimljive sahovske knjige (”Psihologija sahiste” – Rubena Fajna i ”Istaknuti ljudi i sah LEKSIKON” gospodina Radeta Milosavljevica.) i osnivac Centra za razvoj saha “Dijagonale”, a naravno bavila se aktivno i igranjem saha (i sada igra sah aktivno, koliko joj druge obaveze dozvoljavaju). U medjuvremenu se desilo mnogo sahovskih dogadjaja vezanih za brojne atraktivne sahovske dogadjaje u Podgorici koji zasluzuju da se pomenu. Uz to gospodja Milosevic je u â??izbornom stabuâ?? kandidata za predsjednika Sahovskog saveza Crne Gore, gospodina Lazara Akovica, i u slucaju njegove pobjede postala bi sekretar Saveza. Dakle, bilo je vise nego dovoljno razloga za novi intervju pa sam zamolio gospodju Milosevic da odgovori na nekoliko pitanja za Sah mat listu.

Da pocnemo sa onim aktivnostima po kojima se Radmila Milosevic prepoznaje vec godinama u Crnoj Gori ali i daleko sire.

Goran Tomic: Osnivac ste i direktor Centra za razvoj saha “Dijagonale” iz Podgorice, koji ce sledece godine imati jubilej – desetogodisnjicu osnivanja. Sta je postignuto u ovom periodu? Koja ste priznanja za rad “Dijagonala” dobili? Koje su sve aktivnosti “Dijagonala”?

Radmila Milosevic: Jeste, tece deveta godina rada Centra za razvoj saha “Dijagonale” koji je osnovan kao nevladina organizacija – vjerovatno prva koja se bavi sahom na sirem prostoru bivse Jugoslavije. Kasnije, slijedeci nas primjer, nastalo je jos nekoliko NVO koje se bave sahom u Crnoj Gori. Mislim da smo im dali dobar primjer kako se moze sopstvenom inicijativom, priljeznim i postenim radom postici mnogoâ?¦

Mi se od osnivanja nalazimo na trzistu. Bez svog prostora, bez sponzora, uz minimalna sredstva dobijena od drzavnih institucija na javnim konkursima, bez ikakve pomoci Sahovskog saveza Crne Gore… Sve ove godine plaÄ?amo prostor za rad Centra, Kluba i Skole saha Dijagonale (prvih nekoliko godina KIC-u a sada smo u iznajmljenom stanu u centru Podgorice) struju, vodu, predavace â?¦Samofinansiramo se i samoizdrzavamo. Mozda ce zvucati cudno, ali ja se ne zalim na takav polozaj jer smatram da je to dobro – stimulise na rad i aktivnost a ne na pasivno cekanje da vam neko pomogne.

Za brojne dogadjaje, turnire i takmicenja koja smo organizovali (za mlade, odrasle sahiste,zene i puno atraktivnih manifestacija usmjerenih na popularizaciju saha), licno sam napisala projekte, osmislila ih i za njih pronasla novac, a mnoge realizovala bez ikakvog novca â?? na cistu inventivnost i kreativnost.

U proteklih devet godina pokrenuli smo mnoge pozitivne inicijative i procese:

– Sah kao izborni predmet u crnogorskim osnovnim skolama, Ligu osnovnih skola Podgorice u saradnji sa gradskim Sekretarijatom za sport (5 godina zaredom), Pojedinacna prvenstva osnovnih i srednjih skola Podgorice (5 godina zaredom), Otvoreno prvenstvo Podgorice za mlade ( 3 godine), Takmicenje mladih iz vise crnogorskih gradova (3 godine), Festival saha ,,Pravi potez â?? Lovcen osiguranjeâ??â?? koji je okupljao i do 60  najboljih crnogorski sahista (nekoliko godina zaredom), veliki turniri povodom Dana nezavisnosti, Otvoreno prvenstvo Danilovgrada i mnoge druge muske turnire, zatim turnir za zene ,,Mat trafikinguâ??â?? koji je okupio sve zene koje igraju sah u Crnoj Gori, atraktivne turnire Javnih licnosti (cetiri turnira), mec pisci â?? novinari na  Medjunarodnom Podgorickom sajmu knjiga  i simultanku VM Nikcevica sa piscima i novinarima (dvije godine), mec preko interneta polaznika sahovske skole Dijagonale sa US Chess Center-om iz Vasingtona, itdâ?¦

U isto vrijeme, nas zenski tim je u Zenskoj premijer ligi redovno uzimao neku od medalja, muski tim je formiran  prije dvije godine i u okviru svoje lige jednom bio drugi a sledece godine treci. Obje ekipe dominantno su sastavljene od mladih igraca iz nase sahovske skole ciji polaznici svake godine osvoje po 5-6 medalja na drzavnim prvenstvimaâ?¦

Naravno, primijecen je nas rad. Bilo je za mene licno i nekih priznanja (osim iz sahovskih krugova sto je samo naizgled paradoksalno), ali, iskreno govoreci, mnogo vise mi znace svakodnevna neformalna priznanja koja dobijam od djece, roditelja, sahista, medija koji dobro prate nas rad, pa cak i od nepoznatih ljudi koji mi se cesto obracaju na ulici ili u prodavnici…

Konacno, REZULTATI su najbolji pokazatelj necijeg rada a ne formalna priznanja koja su cesto izraz volje ili subjektivne procjene nekog pojedinca ili grupe kojima se iz raznih razloga mozete svidjati ili neâ?¦

Sve u svemu bilo je ovo devet dinamicnih godina!

G.T:  Kakvo je sada stanje u crnogorskom sahu?

Radmila Milosevic: Da stanje u crnogorskom sahu nije dobro ukazuju prethodno pobrojane aktivnosti koje je godinama sprovodio CZRS ,,Dijagonaleâ??â??. Jer da je ovo radio neko drugi mi ne bismo imali ovoliki prostor za rad.

I to u Podgorici – glavnom gradu drzave!

Treba li onda uopste da govorim kakvo je stanje u Andrijevici, Plavu, Ulcinju, Kolasinu, Niksicuâ?¦ Tamo se godinama nije odigrao nijedan sahovski turnirâ?¦

Posto je Vase pitanje siroko postavljeno odgovoricu po segmenatima.

– Muski reprezentativni sah sa svim nedostacima je najbolji segment naseg saha

– Zenski sah skoro i da ne postoji (dugogodisnja dominacija jednog kluba nije bas stimulativna za ostale koji nemaju toliko novca da bi mogli igracki da pariraju)

– Kadetski i omladinski sah ima nekoliko darovitih pojedinaca ali su prepusteni brizi klubova a kako su ovi siromasni – zapravo roditelja. Nacionalni savez nije razradio sistem rada sa tom djecom i sve se svodi na  iznudjenu i sporadicnu finansijsku podrsku da bi otputovali na neko vece medjunarodno takmicenje gdje na zalost u uslovima pod kojima nastupaju ne mogu u igri sa svojim vrsnjacima ostvariti neki znacajniji rezultat. Cak bih rekla da ovakvo njihovo ucesce na tim takmicenjima moze vise da ih destimulise nego da ih podstakne na napredovanje â?? cast izuzecima. Sa mladima u tom uzrastu mora se biti vrlo pazljiv jer je tanka linija koja neko talentovano dijete dijeli od uspjeha do napustanja saha.

– Nedostatak sahovskih trenera je jos jedna bolna tacka crnogorskog saha. Po mom misljenju mi bi hitno morali dovesti trenere iz inostranstva koji bi u prvom redu radili sa onim ljudima koji se kod nas bave trenerskim radom (ukljucujuci i mene), pa tek potom sa nasim talentovanim mladim igracima, ili, na nekom visem nivou, sa nasim reprezentativcima. Svi zajedno smo prepusteni sami sebi â?? pa kako se ko snadje!

U ovoj oblasti se sto prije mora uvesti SISTEM po uzoru na sahovski razvijene zemlje poput Rusije.

– Sudijska organizacija takodje nije na potrebnom nivou. Trenutno imamo tek nekoliko sudija koji kako â?? tako zadovoljavaju uobicajene standarde i kriterijume te branse. Stoga treba organizovati seminare kroz koje bi se unaprijedilo njihovo znanje jezika, koriscenje racunara, poznavanje sahovskih pravila, itd.

– Aktivnost klubova (cast izuzecima) svodi se na to da jednom godisnje odigraju ligu u kojoj se takmice ( a  i to jedva ! ) a preko godine se pretvaraju u mjesta gdje se igraju cuger, karte i domine, u polukafanskoj atmosferi.

– Sahovski savez Crne Gore obavlja samo ono sto mora uz potpuni nedostatak kreativnih ideja.

Vjerovatno se moja analiza ponekome nece dopasti ali prije nego se na mene naljute neka posteno i iskreno razmisle o ovome sto sam izrekla pa ce i sami priznati da govorim istinu.

G.T:  Kako ocjenjujete situaciju oko izbora predsjednika i rukovodstva Sahovskog saveza Crne Gore? Da li je izborna kampanja do sada korektna?

Radmila Milosevic: Nijesu mi poznate aktivnosti ostalih aktera u izbornoj utakmici pa ne mogu da cijenim njen kvalitet.

Mogu da govorim samo o onome sta radi tim u kom se ja nalazim. Nase djelovanje je potpuno otvoreno, javno i korektno prema svima. Nadam se da se i ostali ponasaju na isti nacinâ?¦

G.T: Koliku podrsku imate kod klubova na sjeveru, koliku u Podgorici a koliku u primorju?

Radmila Milosevic: Imamo veliku podrsku medju sahistima i klubovima u svim tim sredinama.

Lazar Akovic, Nebojsa Nikcevic, Zdravko Vukovic i ja smo ljudi koje po dobru znaju u crnogorskom sahu pa nije ni potrebno voditi neku posebnu â??kampanjuâ?. Nasa imena su vecini ljudi dovoljna garancija â?¦

Lazar Akovic prima nagradu od R. Milosevic na jednom od Turnira javnih licnosti

G.T: Nedavno ste imali medijski dobro pracenu akciju mec â??Dijagonalaâ? i sahista iz kluba u SAD a prve poteze su odigrali nas ambasadoru u SAD gospodin Srdjan Darmanovic i ambasadorka SAD u Crnoj Gori. Kakvi su ‘odjeci’  tog meca?

Radmila Milosevic: Mec polaznika sahovske skole Centra za razvoj saha â??Dijagonaleâ? sa skolom US Chess Center-a iz Vasingtona je imao veliki odjek! Dogadjaj je izazvao veliku paznju javnosti i uveliko izasao iz sahovskih okvira! Postignuti su svi efekti koje sam ocekivala! Na ljeto cemo ugostiti mlade Amerikance u Podgorici a nadam se da cemo i mi otici u uzvratnu posjetu u Vasington.

G.T:  Koliko poznajete protivkandidata gospodinu Akovicu na izborima, gospodina Drecuna?

Radmila Milosevic: Poznajem licno gospodina Drecuna. Oboje smo iz Podgoriceâ?¦

Svidja mi se njegov smisao za humor!

Inace, prije nekoliko godina pozvala sam ga da igra na jednom od turnira Javnih licnosti i on se odazvao.

Tako da sam na neki nacin siroj javnosti â??otkrilaâ? njegovu naklonost ka sahu.

G.T: Zasto smatrate da je gospodin Akovic bolji kandidat za predsjednika Sahovskog saveza?

Radmila Milosevic: U trenutku kad smo mi predlozili Akovica za predsjednika, gospodin Predrag Drecun se jos nije pominjao kao moguci kandidat. Tada je bila aktuelna kandidatura gospodina Vladimira Sakotica koji je nakon nekog vremena povukao kandidaturu iz meni nepoznatih razloga. Tek nakon njegovog povlacenja pocelo se pominjati ime gospodina Drecuna kao kandidata za predsjednika SSCG.

Inace, Lazara Akovica preporucuje mnogo toga za predsjednika Sahovskog saveza.

Lazar je bio aktivni sahista (poznaje prirodu igre), dokazao se kao uspjesan predsjednik SK Elektroprivreda koju je doveo do visestrukog prvaka drzave (umije upravljati sahovskim kolektivom), jedan je od boljih i odgovornijih clanova Upravnog odbora Sahovskog saveza Crne Gore (poznaje nacin rada i sve probleme SSCG). Lazar Akovic je covjek sa dobrim vezama sa ljudima iz svijeta politike i ekonomije (moze pribaviti novac potreban za rad Saveza), obrazovan i principijelan covjek – nekada sudija a sada ugledni advokatâ?¦

Konacno, Lazar je moj dobar drug.

Dovoljno razloga da bih ga podrzala za predsjednika, zar ne ?

G.T: Kakvu su planovi ako postanete generalni sekretar Sahovskog saveza? Sta cete prvo da uradite?

Radmila Milosevic: Bogami, mene ili bilo kog drugog sa slicnim poimanjem saha i posla ceka naporan rad.

Sve ono sto sam navela kao slabe tacke naseg saha valja ili popravljati ili mijenjati.

Za pocetak cu otvoriti (ovo je metafora) kancelariju Saveza i uciniti je prijatnim mjestom gdje ce sahisti rado svracati da nesto obave, posavjetuju se, sugerisu, predlazu, kritikujuâ?¦

Zatim cu raditi na harmonizaciji odnosa medju ljudima i klubovima jer ima dosta negativne energije u crnogorskom sahu. Podsjeticu ljude koji na bilo koji nacin djeluju u nasem sahu na sahovsko geslo

JEDAN SMO ROD!

Ovo nista ne kosta a moze da koristi!

G.T: Da li ce doci do promjena u kalendaru takmicenja? Ili njihovom formatu?

Radmila Milosevic:  Vjerovatno ce doci do nekih promjena. Ali, o tom potom!

G.T: Koja takmicenja i kriterijume cete smatrati kao presudne pri odredjivanju sastava reprezentacija?

Radmila Milosevic: Ovo nijesu ingerencije Generalnog sekretara.

Time ce se baviti selektor reprezentacije koji treba da bude licnost od autoriteta i integriteta, kojoj ni predsjednik ni sekretar nece moci da izdiktiraju sastave reprezentacija i koji ce imati punu autonomiju ali i odgovornost za svoj rad.

G.T: Postoji li mogucnost vece aktivnosti mladih sahista, koji se uglavnom sastaju na Sahovskom festivalu i ponekom djecjem turniru?

Radmila Milosevic: Klubovi treba da daju veci prostor mladim igracima u svojim sastavima i pokusaju da organizuju sto vise takmicenja za mlade a Savez takvim klubovima mora da pruzi svaku podrsku.

G.T: Sta mislite za koju bi funkciju u Sahovskom savezu najbolje odgovarao velemajstor Nebojsa Nikcevic. Da li ste vec o tome razgovarali sa gospodinom Akovicem?

Radmila Milosevic: Mi smo se okupili oko jednog korpusa ideja i dugo vremena uopste nijesmo razgovarali o bilo kakvoj raspodjeli funkcija. Ja, naprimjer, nikad nijesam imala ideju da budem sekretar bilo cega pa ni Sahovskog saveza. Na kraju su me (uz jedan uslov sa moje strane) nagovorili da prihvatim tu mogucnost sto dozivljavam kao zrtvu a ne kao bilo kakvu privilegiju. Isto ovo mogu reci i za ostale ljude iz naseg tima. Nikog od nas ne zanimaju funkcije vec napredak crnogorskog saha. Ipak, velemajstor Nikcevic se prepoznao u jednom vaznom polju djelovanja u sahu i svi smo se slozili da bi on to mogao vrlo uspjesno obavljati.

G.T: Da li planirate neke promjene u zenskom sahu u Crnoj Gori? Moze li se unaprediti nas ‘zenski sah’?

Radmila Milosevic: Naravno da cu se zalagati za napredak zenskog saha ali s obzirom na stanje u kojem se sada nalazi za to ce trebati vrijeme i veliki trud..

G.T: Da li u slucaju pobjede gospodina Akovica na izborima ocekujete povratak u sah nekih jakih sahista kao IM Zdravka Vukovica i njegove supruge?

Radmila Milosevic: Voljela bih kad bi se to desilo â?? za oboje! Ja ih nagovaram i dalje cu to cinitiâ?¦

Potrebni su nam svi vrijedni ljudi! Nemamo ih bas previse da bi ih tako lako odbacivaliâ?¦

Goran Tomic: Zahvaljujem na odgovorima, uz zelju za uspjeh u zivotu i sahu i nadam se sledecem intervjuu za desetogodisnjicu “Dijagonala”.