Intervjui

Intervju RADMILE MILOSEVIC dat Sahovskoj hronici – intervju vodi GORAN TOMIC


Prije par dana imao sam priliku da posjetim Šahovski klub Dijagonale i Šahovsku školu Dijagonale koji je smješten u stanu predsjednice ovog kluba i škole, gospođe Radmile Milošević. U ugodnom razgovoru smo se dotakli mnogo tema koje bi bile zanimljive za mnoge šahiste pa sam došao na ideju da zamolim predsjednicu Dijagonala za intervju za čitaoce Šahovske hronike.

1. Kako ste došli na ideju da šahovski klub smjestite u Vašem stanu?

Ovo je iznajmljen stan prije svega zbog funkcionisanja sahovske skole, jer, za rad NVO Centar za razvoj saha Dijagonale a kasnije i sahovskog kluba i skole vec 12 godina zakupljujem prostor. Kako smo se nekoliko puta preseljavali od ustanove do ustanove a skola se širila i trebao nam je prostor pod punom kontrolom odlucila sam da iznajmim veci stan u centru Podgorice u kojem mogu cak i da boravim kad i koliko zelim…
Inace, mi smo jedini sahovski klub u Podgorici bez svog prostora za rad.
Drzava je pomogla i Šahovskom savezu i mnogim klubovima u tom pogledu ali ne i nama koji smo organizovali u Podgorici više turnira, manifestacija i dogadjaja za ovih dvanaest godina od svih njih zajedno…
Vidim da tzv. Kuće šaha niču kao pečurke po selima i gradovima Crne Gore. Medjutim, aktuelnom rukovodstvu ŠSCG nije palo na pameti da na razgovor o statusu klubova u Podgorici sa gradonacelnikom Podgorice pozove i mene kao sto su u ostalim gradovima pozivali zainteresovane predstavnike lokalnih klubova da ucestvuju u razgovorima sa lokalnom samoupravom.
OK, ako je vec tako, pozvala sam se sama kod gradske administracije…

2. Šahovski klub Dijagonale ima uz iskusne igrače i nekoliko mladih i talentovanih šahista. Njima je ovo, pretpostavljam, veliko iskustvo igranje u Prvoj Crnogorskoj ligi. Kako procjenjujete njihove dosadašnje rezultate?

Uvijek u timu ima i mladjih igraca, bilo bi ih i vise ali je ŠSCG ogranicio broj igraca koji se mogu prijaviti u ekipi na 10, što sasvim nepotrebno suzava klubovima prostor i otežava nastup.
U dosadasnjem toku Lige ne ide nam bas najbolje i gubimo nadmocne i gotovo dobijene pozicije, partije i meceve. Nadam se da ce našu ekipu koja ima kvalitet pratiti više sportske sreće u nastavku takmicenja.

3. Šta mislite o ovogodišnjoj organizaciji ovog takmičenja? Kako se finansira Šahovski klub Dijagonale?

Drugi vikend koji je igran u hotelu Aurel u Podgorici je igran u odličnim uslovima .
Dok je prvi vikend igran u Bijelom Polju sto je po mom mišljenju pogresno. Ovakve odluke Saveza nemaju uporište u realnosti i nijesu motivisane potrebama klubova već ko zna kojim i kakvim interesima vlasnika vlasti.
Prvu Crnogorsku ligu igraju dominantno podgoricki klubovi, zatim klubovi iz Bara, Herceg Novog, Cetinja ili Nikšića i stvarno ne znam sta ce svi oni na drugom kraju države tj. u Bijelom Polju iako ima i dva njihova kluba. Klubovi se nepotrebno izlazu troškovima i nemogucnosti da meceve odigraju u punom sastavu sto utice na kvalitet lige pa u krajnjem i na regularnost. Lično nisam bila ali moji igrači i ostali ucesnici kažu da je hotel ‘’Bijela Rada’’ u B. Polju u kom je ŠSCG organizovao takmicenje i smjestaj sahista bio prilicno loš uprkos pokusajima zaposlenih da im pruže sto bolju uslugu.
Šahovski klub ‘’ Dijagonale’’ se samofinansira i uglavnom počiva na mom radu i novcu. Uprava za sport nam je ove godine opredijelila 1.000 eura kojima sam platila registraciju, kotizaciju i rejting takse Šahovskom savezu, knjigovodstveno racunovodstvene usluge knjigovodji za završni račun Kluba i to je to.
Za sve ostalo novac pronadjem iz drugih izvora ( zakup prostora, honorari za predavače u sahovskoj skoli, internet, telefon, komunalije, Prva CG liga, prvenstva za mlade sahiste, itd, itd…)

5. Koliki je interes za Šahovsku školu Dijagonale? Sada je, koliko vidim, upis novih učenika…

Skola radi vec desetak godina i vec je dobro poznata . Javljaju se djeca, kao i uvijek…

6. Ko su predavači i treneri u Šahovskoj školi Dijagonale? Koliko časova nedjeljno učenici pohađaju šahovske časove?

Ja vodim pocetni kurs, Dragan Bulatovic niži i Blazo Kalezić srednji kurs. Ove godine ce gostujući predavači škole biti i velemajstori Milan Draško i Nebojša Nikčević.
Časovi su nekoliko puta nedeljno od jednog do tri sata.

7. Koji su Vaši šahovski učenici imali do sada najviše uspjeha?

Nasi polaznici su imali dosta uspjeha na takmicenjima na nivou države i Podgorice. Od Savice Tomovic pa do Ksenije Perović, Ksenije Vidaković, Jane Katnić, Miljana Gudelja, Danila Tošića, Slavena Minića, Lazara Lukića, Darija Alivodića, Nikole Jevrića, Iva Martinovića, Balše Milunovića, Harisa Muhotica…

8. Da li je održavanje šahovskih kampova dodatan stimulans u napredovanju tih učenika? Planirate li uskoro neki šahovski kamp?

Kampove treba organizovati u kontinuitetu da bi dali rezultate.
Imacemo kamp za nase polaznike tokom zimskog raspusta a vodice ga moj drugar, velemajstor i FIDE trener Mihajlo Stojanovic iz Beograda, ukoliko ne iskrsne nesto neocekivano njemu ili meni…

9. U Šahovskom klubu “Dijagonale” sam vidio divan ukrasni šah. Možete li za čitaoce Šahovske hronike da ispričate kako ste do njega došli i da li ste igrali na njemu?

Putujuci prije nekih tridesetak godina vozom iz Beograda za Moskvu u mom kupeu su na onakvom sahu igrala dva gospodina. Poslovni ljudi iz Beograda, jaki amateri, kako bi to rekli sahisti.. U nekom trenutku zamolila sam da i ja odigram neku partiju. Kako je put bio dug igrali smo satima. Sahovska garnitura mi se dopala pa sam se raspitala o njenom porijeklu. Rekli su da je kupljena u robnoj kuci Ukrajina u Kijevu i d a ce mi kupiti istu takvu i donijeti u Beograd posto sam svojom igrom i rezultatom zadobila njihove simpatije. Mjesec-dva kasnije ispunili su obecanje. Šah je koštao 53 rublje sto u ondasnjem SSSR –u nije bilo malo.
Nekoliko godina kasnije i sama sam se nasla u Kijevu i htjela kupiti jos jedan takav sah da bih ga nekom poklonila ali ga nisam pronasla.

10. U vrlo ukusnom ambijentu Šahovske škole Dijagonale vidio sam i dosta umjetničkih slika, uglavnom sa šahovskom tematikom. Možete li da kažete nešto o njima?

Slike mi poklanjaju prijatelji – slikari, zatim roditelji djece iz moje sahovske skole, a neke i kupujem…

11. Imate uz šahovsku biblioteku i mnogo knjiga iz psihologije i filozofije. Kako vidite povezanost te literature sa šahom?

Filosofija i psihologija su nauke o životu i čovjeku a izmedju šaha i života se mogu povući brojne paralele. Vladaju isti principi, iste zakonitosti…
Ja sah dozivljavam kao igru koja ima vrlo izrazene filozofske i psihološke aspekte. Otuda i moje svojevremeno interesovanje za knjigu Rubena Fajna ‘’Psihologija šahiste’’ koju je sa engleskog prevela moja drugarica iz Nisa FM Mila Nikolić.
Ja sam bila urednik knjige. Inace, psihologija i filosofija su me oduvijek interesovale…

11b.Čini mi se da ima malo sarkazma u rečenici o Kućama šaha. Da li postoji neki razlog za to? U Herceg Novom, tj u Meljinama je bila planirana Kuća šaha od strane nekadašnjeg šahovskog rukovodstva i Evropske šahovske unije i ona je trebala da bude završena do 2012 godine. Na tom mjestu je, zbog nedostatka sredstava, još uvijek ledina i parking, ali to nema veze sa aktuelnim rukovodstvom…Ono je ipak uspjelo, koliko znam, da otvori prije nekoliko mjeseci Kuću šaha u Bijelom Polju…

Dobro ste uočili moj sarkazam! Naša šahovska rukovodstva vole te glamurozne najave od kojih najcesce ostane ‘’ledina’’ kako Vi kazete a u najboljem slučaju neki prostor od 40 m2 koji se ubrzo pretvori u kafanu i mogucnost lake zarade za nekog lokalnog funkcionera. Bar takve glasine do mene dopiru iz Bijelog Polja…

12. Nedavno je mnogo uzbuđenja izazvalo izostavljanje ovogodišnje šampionke Crne Gore iz reprezentacije. Šta mislite o tome? Da li je selektorka ispravno postupila?

Govoreci na nivou principa, prvakinja države se ne moze zanemariti i mora biti clan reprezentacije. U protivnom ni šampionat nema smisla. Selektorka je izbjegla da se bilo cime obaveže i nije obznanila kriterijume za sastav reprezentacije a vidjeli smo i zasto. Na javne primjedbe izostavljene šampionke i njenog kluba selektorka niti bilo ko drugi iz Sahovskog saveza CG nije nasao za shodno da odgovori sto smatram neodgovornim ponašanjem.

13. Postoji li nešto u Šahovskom savezu što bi promijenili? Postoji li nešto što mislite da bi moglo da funkcioniše bolje?

Mnogo toga bih promijenila u Šahovskom savezu.
Prije svega bih na ovaj ili onaj način iz šaha udaljila ljude koji se bave intrigama, podvalama, manipulacijama, lažima i širenjem mržnje. Kao i sve nesposobne koji do pozicaja dolaze iskljucivo poltronstvom.

14. Da li ste zadovoljni odnosom Šahovskog zaveza prema mladim šahistima? Da li ima dovoljno podrške?

Mladi sahisti i projekat ‘’Sah u skolama’’ Savezu (i ranije i sada) uglavnom sluze za marketing i privlacenje novca. Ipak, cini mi se da kod predsjednice ŠSCG Angeline Vukovic postoji želja da se nesto uradi za mlade…

15. Kako ocjenjujete razvoj šaha u Crnoj Gori? Možda da podsjetim da je Vaš direktni predak Vasilije Tomović prvi crnogorski šahovski majstor, zaslužan za razvoj šaha, ne samo u Crnoj Gori, već i u Jugoslaviji. Da li Vi, na neki način, nastavljate njegovu misiju?

Ne dajem sebi ni slucajno takav znacaj.
Moj rodjak po majci Vasilije Tomovic je jedan od najvecih intelektualaca kojeg je Crna Gora ikada imala.
Studirao je matematiku na Sorboni, govorio sedam svjetskih jezika, izmedju ostalih sanskriti i latinski, napisao nekoliko filozofskih knjiga, prevodio Cicerona i Rasla, druzio se sa cuvenim srpskim i evropskim filozofom Branom Petronijevicem… Uz to igrao je u sahovskoj reprezentaciji Jugoslavije sa Pircom, dr Trifunovicem i Gligoricem…
U skladu sa najgorom crnogorskom tradicijom kod nas se o njemu malo zna. Nedavno sam napisala tekst o Tomoviću u casopisu Komuna koji ste prenijeli u Hronici upravo ponukana potrebom da koliko toliko podsjetim na tu vanserijsku ličnost.
Inace, u Crnoj Gori se šah voli i igra nezavisno od sahovskih institucija.

16. Šta mislite o sudskim procesima- tužbama koje vodi Šahovski savez Crne Gore protiv Vladimira Šakotića, i tužbama Vladimira Šakotića protiv nekih klubova i pojedinaca?

Nemam previse informacija o tom sporu. Kad se povremeno raspitam o njemu svaka strana ‘’proglasava pobjedu’’. Po onome sto znam cini mi se da necemo doci do istine i pravde jer tim procesom nijesu obuhvaceni brojni akteri koji bi morali biti. To me navodi na zakljucak da se od strane aktuelnog rukovodstva ŠSCG istraga kanališe u željenom pravcu i ka odredjenim ljudima dok se uloga nekih drugih ljudi prikriva. Oni koje smo mukotrpno smjenjivali sada sjede u prvom redu kao glavne zvanice na drzavnim šampionatima a vjerujem da su neki od njih i neformalni savjetnici predsjednice saveza sudeci po onome sta i kako radi.
Povodom ovoga mi se javlja vrlo neugodan osjecaj prevare.

17. Kako bi ocjenili rad prethodnih rukovodstava Šahovskog saveza Crne Gore, pa možda i ovog, iako aktuelno rukovodstvo nije još došlo ni do pola svog mandata?

Ah, sta reci a ne slagati! Nekoliko predsjednika je ekspresno smijenjeno u poslednjih nekoliko godina a osmogodišnje upravljanje ŠSCG tandema Dragasevic-Marković koja se poklopila sa prvih osam godina rada Dijagonala pamticu po stalnim opstrukcijama i naglašenom neprijateljstvu s njihove strane koje baš ničim nisam zasluzila. Ovo je bilo subjektivno, a objektivno – bilo je uspona i padova u radu saveza . U početku se svi trude dok utvrde pozicije , a posle …
Aktuelno rukovodstvo uveliko pokazuje i dobre i loše strane u svom radu: unaprijedjena je saradnja ŠSCG sa medijima, ambicioznost u radu (koja ponekad prerasta u pretencioznost), dinamizam (ali i površnost), razvijena komunikacija sa medjunarodnim sahovskim faktorima (koja često prerasta u marketing), dobra saradnja sa lokalnim samoupravama (koja ide dotle da se nacionalni šampionat u iskljucivoj ingerenciji ŠSCG ustupi na organizaciju Opštini Pljevlja), pokušaj da se uspostavi neki sistem (ponekad prelazi u prenormiranje), privatizovanje saveza uz odsustvo svijesti da on nije privatno preduzece kojim se upravlja po svom nahodjenju (Savez ima svoja tijela i organe koji imaju ingerencije propisane Statutom), izraženi nepotizam (potpredsjednik Saveza jedan kum a sekretar Saveza drugi kum predsjednice Saveza), neprimjerena politizacija Saveza (sto je Statutom svih sportskih organizacija zabranjeno), netolerantnost prema kritičarima uz jaku potrebu da se svuda i u svemu uspostavi kontrola, nedoslednost u sprovodjenju sopstvenih proklamacija itd, itd…
I naravno, brzo se zaboravilo sa kojim ljudima i idejama i sa kojom platformom se došlo na čelo saveza i preslo se na saradnju sa onima koje smo mukotrpno smjenjivali prihvatajući njihov način rada i upravljanja savezom u ponecemu ga cak i ‘’unapredjujući’’. Dakle, klasična izborna prevara!

18. Kako napreduje razvoj šaha u školama u Podgorici? Ovdje kod nas u Herceg Novom sam samo slučajno uspio ove godine da dobijem šahovske časove, jer direktori uglavnom daju te časove kolegama koji nemaju normu, a šah uglavnom samo površno poznaju…

Ovih dana sam svojim poslom svratila u više podgorickih skola i u nekima gdje je ranije izborna nastava saha postojala sada je nema a u nekima su formirali po odjeljenje-dva kao refleksiju mojih dugogodišnjih aktivnosti. Sada se time niko ne bavi u realnom zivotu (ja sam dala ostavku na mjesto direktora programa ŠAH U ŠKOLAMA u vrijeme predsjednikovanja V. Sakotica) a rezultati Vihovog virtuelnog programa za koji je Savez od FIDE dobio 15 hiljada eura su za sada nepoznati i nepostojeći.

19. Možete li da istaknete šta smatrate za najveća dostignuća rukovodstva šahovskih saveza u poslednjih 25 godina? Kada ste u radu imali najveću podršku?

Na zalost, ne mogu da izdvojim nista sto me specijalno impresioniralo u radu naseg saveza. Bar ne u zadnjih petnaestak godina. Mozda medjunarodni turnir ‘’Sozina’’ ili Evropsko prvenstvo za seniore u Splendidu…
Nikada nijesam imala podršku nijednog rukovodstva Šahovskog saveza Crne Gore niti sam je tražila. Moj način rada je previše autonoman, samostalan, vidljiv i jak da bi se dopadao osobama koje obično zaposjedaju funkcije u savezu. Oni mene dozivljavaju vise kao konkurenciju nego kao potencijalnog saradnika ili partnera. Više gledaju da odmognu nego da pomognu. Nijesu u stanju da uspostave elementarno korektnu saradnju sa Dijagonalama na nivou dvije organizacije a kamoli sa mnom na nekoj funkciju u savezu. Tako da niti ja, niti bilo koji član šahovskog kluba ‘’Dijagonale’’ nijesmo ni na jednoj funkciji u ŠSCG iako su svi igraci naseg kluba fakultetski obrazovani ljudi raznih profila. Rekao bi covjek ( kada ne bi znao ) da u crnogorskom sahu sve vrvi od ultra sposobnih kadrova pa im ne trebaju ljudi poput nas…

20. Koliko je šah prisutan u medijima, među javnim ličnostima i da li može tu nešto da se uradi?

Kao sto sam ranije rekla, ovo rukovodstvo je znacajno unaprijedilo saradnju sa medijima, ali uvijek moze bolje.
‘’Dijagonale ‘’su oduvijek odlicno medijski pracene a ja lično sam češće nego što želim u medijima.

21. Šta mislite o aktuelnom sporu između sudije Veselina Balšića i nekih osoba u Šahovskom savezu? Ko je u pravu? Da li je moguće naći neki kompromis?

Spor mnogo govori o ‘’stanju duha’’ u Radnoj grupi a kasnije u formiranim organima i tijelima ŠSCG kao i o mentalitetu ljudi u sporu…
Detalje tog sukoba ne bih komentarisala jer je javan i svako moze da donese procjenu za sebe. Činjenica da sam objavljivala Balšiceve tekstove ( doduse korigovane i bez uvredljivih konotacija ) na svom blogu govori da sam djelove njegovih komentara koji se odnose na sahovske prilike smatrala umjesnim…
Jedan drugi spor je potpuno prećutan a smatram da nije trebalo jer je bitan za sahovsku javnost. Rijec je o sporu Angeline Vukovic i Nikole Djukića kao i sporu predsjednice sa reprezentativcima, nakon kojeg je ona dala ‘’neopozivu’’ ostavku koja je kasnije postala opoziva. Mislim da crnogorska javnost ima pravo da zna razloge povlacenja VM Djukica iz UO ŠSCG i da je bio dužan da pruži objasnjenje u vezi toga. Imamo pravo da znamo ko je tu ‘’ izdao ljudske principe i ko su ti igračko – sudijski klanovi’’ – kako je to opisala predsjednica Saveza u tekstu tzv. ostavke…

22. Da li smatrate da su šahisti dosledni ljudi, ili često mijenjaju pozicije?

Vodeci sahisti uglavnom vode računa o svojim interesima i nije ih mnogo briga za ostale dogadjaje u šahu . Ostali sahisti su prilično neupućeni u šahovska dešavanja, mnogi ne znaju ni ko je predsjednik saveza.

23. Kojeg predsjednika Šahovskog saveza Crne Gore, koji je bio poslednjih 25 godina, najviše cijenite? Zašto?

Dr Blagoje Cerovic je ostavljao utisak ozbiljnog covjeka a kasnije je kao predsjednik Savjeta za opšte obrazovanje pomogao uvodjenje saha kao izbornog predmeta u CG škole. Ja sam na Savjetu kojim je on predsjedavao obrazlagala program ’’ Šah u školama’’. Pomogao je da sve to prodje prosvetne instance.

24. Koliko je kod nas šah vezan sa politikom? Koliko šah ima od toga koristi?

Uvijek ima puno polticara u organima ŠSCG. U ovom savezu ih nema toliko na vidljivim mjestima ali njihov uticaj iz drugog plana je vrlo očigledan.
Prisustvo polticara u Savezu je kratkoročno korisno ukoliko obezbjedjuju novac za njegov rad ali je dugoročno i suštinski štetno.

25. Koliko osoba iz aktuelnog Upravnog odbora poznajete? Da li su ostvareni očekivani rezultati u boljem finansiranju šaha i šahovskih takmičenja?

Poznajem samo sahiste u UO a to su Vlado Pajković i Jovan Milovic. Ostale ljude ne poznajem niti se ko postarao da me upozna sa njima iako je bilo prilika. Zanimljivo da ti ljudi nemaju ideju da upoznaju aktere i prilike u crnogorskom sahu kad vec hoce njime da upravljaju ?!
Nemam utisak da se izdvaja vise novca za takmicenja, naprotiv.

26. Da li su sva naša takmičenja regularna prema Vašem mišljenju? Na primjer prošlogodišnje takmičenje Premijer lige, o čemu se pisalo tada i u Šahovskoj hronici? Ili neki drugi incidenti koji su se desili na nešto nižim ligaškim takmičenjima? Da li su svi organi koji su ispitivali te slučajeve postupili prema Vašem mišljenju kako treba?

Kad bih bila formalista mogla bih reci da su sva takmicenja u organizaciji Šahovskog saveza neregularna jer ŠSCG nije bio valjano registrovan kod Uprave za sport nekih 18 godina.
Potom, vecina klubova godinama igra drzavna takmicenja a da se nisu preregistrovali po novom Zakonu o sportu. Uprava i Savez sve to dopuštaju i ni na koji način ih ne sankcionišu. Veći broj klubova učestvuje na takmicenjima a da nije platio registraciju, kotizaciju i rejting takse Savezu. Dakle, puno formalno pravnih uslova nije ispunjeno da bi se takmicenja mogla smatrati regularnim.
Što se tiče samog toka takmicenja i tu ima nekih čudnovatih dešavanja. Konretno, prošlogodišnja Premijer liga za koju me pitate imala je neobičnu završnicu. Bilo je čudnih rezultata i jos cudnijih partija. Ono sto je svima dostupno i javno je da su dva nikšićka kluba različite šahovske snage (Elektroprivreda i Nikšić) u poslednjem kolu dogovorila vezani remi 3-3 i takvim rezultatom praktično izbacila ŠK ‘’Herceg Novi’’ iz Premijer lige. U ekipi Elektroprivrede igrao je i sekretar ŠSCG Boro Miljanić i u tom vezanom remiju koji je direktno uticao na to ko ce ostati a ko ispasti iz Premijer lige ništa mu nije bilo sporno.
Ali, vidim da u izvjestaju sa Prve CG lige od prije neki dan negativno komentarise remI izmedju ŠK Herceg Novi i ŠK Dijagonale postignut sredinom turnira i bez ikakvih negativnih posedica po bilo koga…
Tipično za naseg sekretara!
Inace, mislim da se ‘’organima’’ u Šahovskom savezu manje ili više izdiktira šta i kako treba da ‘’odluče’’.

27. Vi ste poznati kao vrlo otvorena osoba. Na Vašem sajtu se objavljivali različite kritičke tekstove. Da li ste imali zbog toga nekih problema, nekih pritisaka ili prijetnji?

Imala sam, imam i imaću probleme zbog svoje otvorenosti i istinoljubivosti. Povremeno se vodi jaka kampanja iz pojedinih šahovski-političkih krugova protiv mene.
Svojevremeno su u Plavu mene i četvoro maloljetne djece koja su igrala za moj klub u okviru Druge CG lige fizički usred meča napali naši pripiti protivnic iz ŠK ‘’ Jezero’’ koje smo vidjeli prvi put u zivotu i ciji smo gosti bili. Disciplinski sudija Zoran Radosevic je kaznio i napadnutog momka od 16 ipo godina i pripitog napadača od 5o godina?!? Žalila sam se na tu odluku UO ŠSCG i trazila da prisustvujem sjednici po toj tački dnevnog reda. Sluzbe Saveza su sakrile pravo mjesto odrzavanja sjednice i poslale me na pogresno pa sam kao inspektor Poaro morala da otkrivam po Podgorici gdje zasijedaju i banula nenadano taman kad su inspiratori te ujdurme pomislili da su me se riješili…
Rasprava je bila bas zabavna!
Niko u CG sahu nije rekao ni jednu jedinu rijec osude sto su djeca starosti od 12-17 godina napadnuta od pijanih šahista od 30-60 godina bez ikakvog vidljivog razloga (mada su mi skriveni razlozi bili jasni i tada a pogotovu sada).
Tada sam shvatila da u crnogorskom sahu ljudi reaguju samo zbog novca ili ličnih interesa. Bilo je i drugih neprijatnih ispada prema djeci iz moje skole.
Prije neku godinu meni licno je prijećeno od trenera Šahovskog saveza CG bez konkretnog povoda i iz sasvim iracionalnih razloga. Inace, bas tog covjeka nikada, nigdje i ni u kom kontekstu nisam spomenula jer ga ne smatram dovoljno bitnim za teme kojima se bvim u svojim komentarima… Kasnije je poricao da je to rekao, iako je ‘’kurira’’ po kom mi je prijetnju uputio izričito zamolio da mi to prenese.
Ni novo rukovodstvo Saveza na celu sa Angelinom Vukovic nije bas srecno zbog moje otvorenosti pa je bilo i njihovih neadekvatnih reakcija.
Mogla bih navesti gomilu svakakvih ujdurmi ali cu ih preskočiti kako bih postedjela čitaoce ovog intervjua. Dovoljno je sto ja moram da znam sve te groteskne i opskurne likove i njhove mizerne postupke.

28. Siguran sam da ne postoji šahista u Crnoj Gori kojeg ne poznajete. Koje šahiste i šahovske radnike najviše cijenite? Možete li da navedete neke?

Ima ljudi koje cijenim ,zbog ovog lii onog… Cijenim Vas, recimo!

29. Zašto nema više šahovskih rubrika u glavnim štampanim medijima? Sjetim se divnih rubrika Maksima Lutovca i Brana Kadića. Da li je moguće vratiti šah u medije u normalnim okolnostima, a ne samo u slučaju skandala i promjena rukovodstva?

Moguce je, naravno. Samo treba na tome raditi. Brano Kadic je takodje jedan od onih koji je skrajnut od vrhuske Saveza. Valjda zato sto je objavljivao one tekstove vezane za desavanja na famoznom EP u Budvi ?! U sadasnjem Savezu nema skoro nikoga od onih sto su se borili za promjene. Zar to nije indikativno?

30. Kako vidite razvoj šaha u Crnoj Gori u sledećih pet ili deset godina? Hoće li šah ići uzlaznom putanjom?

Nisam neki veliki optimista u pogledu procvata šaha, pogotovo dok u naš šah ne udju neki novi i drugačiji ljudi.
Sve je manje novca generalno pa samim tim i u sahu. To direktno utice na kvalitet desavanja u šahu a indirektno i na medjuljudske odnose jer ljudi sve vise i sve cesce padaju vrlo nisko zbog minornih materijalnih interesa.

31. Zahvaljujem Vam na odgovorima i poželio bih Vam da ekipa Dijagonale do kraja takmičenja Prve lige pokaže punu snagu, a sledeće godine, ili malo kasnije, da se bori za ulazak u Premijer ligu. I naravno, da Šahovska škola Dijagonale bude i dalje primjer ne samo kako se stvaraju jaki šahisti, već i mladi ljudi koji služe svojim izuzetno kulturnim ponašanjem za primjer čitavoj svojoj generaciji, a moglo bi se reći i mnogo starijima.

Zahvaljujem se na interesovanju, posjeti i lijepim riječima sa zeljom da Sahovska hronika jos dugo postoji na radost šahista i ljubitelja šaha!

Podgorica,
Septembar , 2015. godine

 


Share on FacebookTweet about this on TwitterPrint this page